Danas Katolička crkva slavi svoj rođendan. To je blagdan Duha Svetoga.
Na današnji dan Crkva je počela svoj povijesni hod od Jeruzalema do svih
naroda svijeta sve do kraja vremena. Danas se ona očitovala svijetu,
postala vidljiva zbog Isusovih djela u njoj.
Isus Krist je jedini Spasitelj svijeta. No bez Duha Svetoga taj spas ne
bi mogao do kraja svijeta biti ostvaren. Isus Krist je uzeo na sebe naše
grijehe i patnje, bolesti, smrti i krivice. Sve je to uništio na svom
križu, a onda u svom uksrsnuću nas uskrisio i tako započeo novo
čovječanstvo. No sve bi to ostalo uzaludno kada Duh Sveti ne bi kroz
povijest čovječanstva to spasenje primjenjivao na sve ljude. Isusu je
bilo va?�no da Duh Sveti siđe na apostole i Crkvu. On je rekao: „Ne
idite iz grada dok se ne obučete u silu odozgor.“ Papa Pavao VI. je
napisao:“Ima u evangelizaciji niz metoda koje su dobre, ali ni
najsavršenije od njih ne bi mogle zamijeniti tiho djelovanje Duha. Bez
njega ništa ne vrijedi ni najvještija priprava navjestitelja. I
najuvjerljivija oštroumnost bez njega je pred ljudskim duhom bespomoćna.
Sve psihološke i sociološke do u tančine razrađene sheme bez njega se
ubrzo pokazuju bezvrijednima.“

To
se obično zaboravlja. Crkve bruje riječima, propovijedima, diskusijama i
novim metodama, a o Duhu Svetom kao da se jedva što čuje. Kao da se
bojimo molitve. A baš kroz molitvu Duh Sveti silazi u naše djelovanje i
ljudsko društvo. Ljudi bi u Crkvi htjeli nadomjestiti djelovanje Duha
Svetoga pa čak i Isusa Krista. Smatraju da biti kršćanin znači raditi
drugačije nego drugi ljudi, angažirati se bolje i savršenije.
Zaboravljaju da sve to ostaje samo ljudsko djelo. Time se u svijetu
ništa bitno ne mijenja. Tek Duh Sveti donosi u svijet novu kvalitetu, on
stvara novi svijet i omogućava uništiti ratove, prognaništva, mržnju,
nepraštanje, nečovještvo, zablude, prijevare i svaku zloću. Isusa Krista
pronalazimo i spozanjemo proučavanjem Svetog pisma i teologije. On je
Božja riječ i stoga se propovijedanjem ljudima daje da ga prepoznaju. No
Duh Sveti je tajnovita osoba koja se dobiva samo intimnom stvarnošću
molitve. Molitva je prostor u koji Duh dolazi da stupi među nas i stvara
u nama nova stvorenja i novu povijest. Molitva je otvorenost uma i srca
Bogu. Samo molitva je mogućnost da postanemo drugačiji i bolji. Bez
molitve Božja riječ, a to znači Isus Krist, uopće ne može stići u naša
srca. Sv. Alfonz Ligouri kaže da se bez molitve nitko ne može spasiti. A
prorok Joel kaže: tko god zazove Ime Gospodnje bit će spašen. Majka
Terezija kaže da nam Bog daje samo ono što ga molimo. Molitva je prema
tome čudesna stvarnost i veličanstveni prostor u kome se stvara novo
društvo. Sadašnji papa naglašava da bi bilo potrebno napraviti čitavu
mrežu molitava nad svijetom kako bi se zaustavila zločinstva i kako bi
nastalo humanije društvo. No molitva ne znači samo izgovaranje i
recitiranje molitvenih formula. Kad kažemo moliti, onda mislimo na
šutnju ili riječi koje duboko iz srca izviru, otvaraju čitavo naše biće
transcendentnome, te nas tako stavljaju u komunikaciju s Bogom.
Kristovo ukrsnuće još uvijek čeka pred našim vratima da nas zaodjene
u svemoguću Božju snagu i tako započne u nama obnavljati nas i svijet
oko nas. Nažalost, još uvijek živimo kao da će Isusov spas doći tek
poslije smrti. Zaboravljamo da je on sada tu, sad je moguće činiti
Isusova djela, sad je moguće dobiti darove Duha Svetoga i njegove
kreposti. Blagdan Duhova stoga urgira, on od nas zahtijeva, kuca i lupa
na naša vrata da mu otvorimo. Ako danas zavapiš Bogu da ti dadne svoga
Duha i njegove darove, postat ćeš drugačiji, pobijedit ćeš zlo i svjetlo
će obasjati tvoje lice.
Potrebno je svima nama posvijestiti da je Duh Sveti veličanstveni dar
svijetu. Potrebno se sjetiti da još uvijek Duh čeka da ga primimo u svoj
dom i na radna mjesta, da mu dopustimo ući u strukture društva da bi
tako razorio zlo i stvorio bolji svijet.

Zadnji puta uređeno
24.05.2012
Sva prava pridržava Hrvatska Katolička
Župa-Nizozemska
©
2007-2011